Šoping tura za Beč preko Ludog popusta - dio drugi

Znači, pola dva je ujutro i mi cupkamo napolju, na hrvatskoj granici. Nabacila sam kapuljaču od džempera i od jakne i opet mi je hladno, Stišćem pasoš u džepu i kontam kakva smo mi jebena sirotinja i gdje živimo pa da se za malo normalne street mode, koja je u cijelom svijetu lako dostupna, ovako zlopatimo. Valjda još jedino kod nas u Banja Luci nema Zare, Pull&Bear, Stradivarijus, H&M, Berske. Stvarno žalosno. Naši  debeli političari sigurno ne vide nikakav problem u tome. Žene im nose retro Nikolas i Mona torbice. A mi kupujemo srbačke gaće za duboku vodu mnogo skuplje nego C&A veš. I kineske čarape na kojima već poslije drugog nošenja provire krompirići, a noge ti smrde kao Crkvena.  Dođe red na mene i carinik mi uze pasoš. Pogleda sliku, pa mene, pa stavi u skener. A slika na pasošu mi je ubjedljivo najružnija u životu. Prosto mi dođe da ga izgubim. Ali mi se ne daju pare za novi. A možda mi ne bi dali da se ponovo slikam, tako da džaba. Uzimam pasoš, vozač nas savjetuje da odmah tu u kontejneru pored obavimo i wc, da ne staje u Hrvatskoj. Idem sa curama do kontejnera, čuvamo torbe jedne drugima, vraćamo se na mjesto i nastavljamo put. Za dva i po sata nas opet bude, izlazak iz Hrvatske. Jedva sam se razbudila, silazim ispred, opet stajemo u red. Još je hladnije. Oko nas snijeg. A carinik nikako da da znak prvom iz grupe da priđe kućici. I tako cupkamo i brondamo. Napokon kreće da se odmotava ali baš sporo. Stajemo sa strane, cekamo da carinik na kraju ispregleda prazan bus koji tek tad prilazi po nas, nastavljamo do slovenačke granice i opet izlazimo. Janezi ipak imaju malo više ljudskosti i prolazimo stvarno brzo. Nazad u bus. Tonem u san i bude me riječi vozača da će napraviti pauzu za wc oko petnaest minuta. Izlazimo negdje kod Semmeringa, u živopisan žuti restoran, pun antiknog namještaja. Prava austrijska kafana sa puno hrastovih bačvi sa pivom, starih porodičnih slika, kockastih stolnjaka. Još malo pa smo na odredištu. Po povratku u bus ostajem budna. Ne želim da nešto propustim. Snijeg je po brežuljcima i borovima stvorio prednovogodišnji ugođaj. Sunce se pomaljalo, imam sreće, dan će biti lijep. Hladan ali lijep. Stižemo oko pola deset do tržnog centra SCS Shopping Center Sued,  iskrcavamo se. Vozač nam objašnjava da će tu gdje nas je ostavio i doći po nas, oko pola sedam.

Cure odmah prave plan u koju halu ulazimo prvo. Mislim da je vrijeme da im kažem da ću ja do grada.

“ Cure, ja sam odlučila da prvo odem do grada, a šta vi mislite? Sve ove radnje imamo i po centru. “

“Ma kakvi, “ brzo će Maja, “hoću prva da uđem u taj primarkt dok je sve još složeno da se mogu snaći. Hladno je za razgledanje grada, a i nemamo vremena. To na proljeće. A sad pravac šoping. “

“ Znate da ja ne volim baš šoping centre, fali mi u njima vazduha, sjećaš se da sam u Mostaru pala u nesvijest, “ izvlačim se ja. “ Znate šta, meni nije problem da sama krenem u grad, vidimo se oko ručka. Važi? “

Negodovale su, ali su znale da sam previse tvrdoglava da bi se dala predomisliti. Odmahnule su glavom, kako god. Sjetila sam se one japanske bube koja je govorila ko putuje sam putuje brže. Pusa i mahanje.

Skontala sam prolaz ispod ceste do stajališta za liniju  Baden-Beč i u tren oka sam bila na stanici. Poprilično sam se zlopatila oko karte, u pomoć mi je prišao nekakav deda. Uzela sam kartu do Opere, oko 4e. Stvorilo se na stanici još putnika iz našeg busa koji su odlučili da odu do grada. Kako je deda pomogao meni, tako sam ja pomogla dvjema djevojčicama da  kupe kartu. Ostali su nas slijedili. Neki su planirali šoping po gradu, neki da obiđu kuću mora. Ubrzo je stigao voz i mi smo krenuli. Na mapi naša stanica kod tržnog centra je obilježena sa 33, a stanica kod Opera sa 1. Putuje se oko 25 minuta.

I evo nas kod fascinantne Karlove crkve i zgrade Opere. Izlazim lagano, prelazim ulicu i mješam se sa užurbanom masom. To sam željela, samo jedan dan da budem dio prazničkog Beča. Imam osjećaj kao da je tetka tu negdje oko mene i blagonaklono me gleda.

Već je prošlo deset, a ja nisam popila kafu.

Nastaviću, samo da tetki odnesem lek ......