Tura Ludim popustom za Veronu i Gardaland - dio prvi

Gledajući šta sve ima na Ludom popustu vezano za putovanja za uskršnje i prvomajske praznike, zapelo mi je za oko putovanje za Veronu i Gardaland, onako usput, kao ideja. Pokazala sam plan putovanja svojoj četrnaestogodišnjoj ćerki koja ga začudo nije odmah dočekala na nož kao glupu ideju već je prokomentarisala da nemamo para za to. Ali ideja se razvijala u njenoj glavi više nego u mojoj. Već je anketirala sve drugare koji su bili u Gardalandu, pregledala mape svih atrakcija, tako da je moje jedino bilo da odem po karte. Na internetu sam pronašla par putopisa vezanih za Veronu i manje više sve je copy+ paste. Ograničeni ćemo biti na par sati tako da možemo vidjeti samo ono osnovno. U tablet sam smjestila par mapa Verone uključujući i plan prevoza jer nikad ne znate da li će u gradu biti otvorenog wifi ili ne. 
  http://www.atv.verona.it/Linee_orari_autobus_urbani_Verona
Na put smo krenuli 13.04. četvrtak, radni dan. Poslije posla sam napravila sendviče, poslala psa u zamjenski dom, nahranila kornjače, spakovala par stvari u ranac, napunila baterije za fotoaparat, dala karte za pozorište koje smo imale za predstavu za to veče prijateljima, uspjela da ubijedim Vanju da se oprosti sa prijateljima, uđe u kuću i spakuje i za čas je bilo 21h i 45min. Krenule smo u avanturu. U autobusu nije bilo gužve, naprotiv. Vanja je sjela naprijed, ja pozada. Skoro da smo svi imali dva sjedala za spavanje. Agencija Vuković zaista ima odlične autobuse i super vozače, nečujne. Djece u busu zbog Gardalanda je bilo raznih uzrasta. Vanja je bila među starijim. Sva bitna što sjedi sama, raširila se, uzela slušalice, pustila muziku i uplovila u svoj svijet. Autobus je lagano išao prema Gradišci, na strani prema Hrvatskoj nije bilo gužve, ali  kolona iz drugog smjera je bila nepregledna. Naš carinik me opomenu da mi pasoš ističe za manje od dva mjeseca što me podsjeti na ono što me najviše mučilo, pojačana carinska kontrola na ulasku u zemlje EU. Bojala sam se da nas ne vrate pri ulasku u Sloveniju jer mi pasoš vrijedi  do 04.06.2017, a uslov je da vrijedi tri mjeseca. Na Hrvatskoj granici nije bilo gužve i već smo svi zaspali kad su nas vozači probudili na ulasku u Sloveniju. Izašle su samo mame, djeca su ostala spavati. Stavila sam Vanjin pasoš na svoj i prošla bez ikakvih problema, niko nije ni spomenuo da mi pasoš uskoro ističe. Tako rasterećena vratila sam se u bus, pokrila Vanju i zaspala na svom mjestu. Probudila sam se rano ujutro i već smo prolazili kroz sjever Italije.

Prvi put sam u Italiji. I to je bila ljubav na prvi pogled. Predio je blago brežuljkast, smjenjuju se nepregledni, uredno podšišani vinogradi sa njivama i divnim, velikim imanjima. Predjelom dominiraju visoki, uski čempresi i pod špagu posađene industrijske šume. Svako mjestašce koje se vidi sa autoputa ima dominantnu crkvu meni vrlo sličnu onima koje sam viđala u Dalmaciji, Trogiru. 

Autobus je prije Padove stao na autogrilu gdje smo izašli da popijemo prvu jutarnju kafu i pojedemo kroasane sa nutelom. Bilo je puno lijepo zapakovanih kuglofa, to me podsjetilo na djetinjstvo. Svaki put bi nam teta Josipa sa Šolte donijela kuglof poslije njihovog Uskrsa. Ove godine se poklapaju naš pravoslavni i katolički Uskrs. To me posjeti da je Veliki petak, a mi smo na putu za Veronu. To je prvi Veliki petak koji neću provesti u kući farbajući jaja već je dogovor da odmah poslije puta odemo do bake na Uskrs. Preživjeće Uskrs i bez mojih jaja, valjda. Vraćamo se u bus i vodič sad već razbuđenoj grupi kreće sa pričom o Veroni i Italiji. Pogledam, a Vanja umjesto vodiča opet sluša muziku. U trenutku mi je bilo žao jer je žena tako lijepo upakovala sve ono iz istorije što je učila do sad i bilo bi super da to odsluša ponovo, da utvrdi. Ali ne želim da joj namećem ništa na ovom putu jer će kao svaki tinejdžer da se naljuti i drekne da je smaram.

Lagano ulazimo u Veronu. Grupa se već komeša, presvlačimo majice u kojima smo spavali, češljamo se i spremamo za Veronu. Stajemo na prostoru gdje je predviđeno parkiranje autobusa. Uzele smo rance i rekle vodiču da bi mi ostale u gradu do večeri, ne bi se sa njima vozile u 13h u hotel. Želimo da vidimo što više od grada, zato smo tu. Roditelji koji su na put poveli manju djecu naravno da imaju potrebu da odu do hotela, osvježe se, da djeca odspavaju. Vanja i ja smo već iskusni putnici, snaćemo se i vratiti naveče u hotel.
Grupa formira nekakvu kolonicu, prelazimo most preko rijeke Adiđo  Ponte Aleardi i već smo u starom jezgru Verone. Vide se stare zidine, na svakom koraku vam je jasno da se šetate po naselju koje datira još iz praistorije.  Ovuda kud se mi danas šetamo šetao se pračovjek, pa Rimljani, Vizigoti, Lombardi, Mlečani i sad mi, grupica Banjalučana. Cezar je volio da provodi vrijeme kaže naš vodič u Veroni, jasno je i zašto. Stižemo do Arene, na biletarnici tek par ljudi, bilo bi super sad ući u Arenu ali moramo sa grupom dalje.

Nastavljamo via Mazzini jedinom veronskom ulicom popločanom mermerom koja joj daje taj mediteranski šmek. Vodič nas upozorava da ne gubimo vrijeme gledajući u izloge ili ne daj bože ulazeći u prodavnice, za to je planirano neko vrijeme kasnije. Još je rano i u gradu nije prevelika gužva. A izlozi su prepuni luksuzne robe extra kvaliteta. Mirišu vafli i sladoled, osjeća se i miris prvih pečenih pica. Ljudi u mimohodu koji prolaze pored nas mirišu po skupim parfemima. Sve je šareno i na izgled pristupačno, sve vas mami. Dolazimo do Zelenog trga ili Piazza Delle Erbe. Trg je živopisan, na sredini je gomila štandova na kojima se prodaje sve i svašta, od suvenira i magneta koji su oko 2.5e do voća i povrća i voćnih salata koje su lijepo isječene u velikim prozirnim čašama 3.5e, te cijeđenih sokova. Jasno vam je odmah da imate posla sa profesionalcima, ovdje se od turizma živi. I koliko god bili oprezni, potrošićete više nego ste planirali. Zato je plan da se u hotel ide već u jedan bio dobar, svi koji to urade ostaviće koji evro u džepu.
Vodič nas vodi do raskošne zgrade Palazzo Maffei koja je ukrašena statuama grčkih bogova Venere, Apolona, Zeusa, Herkulesa, Minerve, Merkura. To je kaže prva barokna zgrada u Veroni.  Na trgu je fontana sa Madonom od Verone, koja je svojom bjelinom u kontrastu sa šarenilom okolo. Tu je i visoki stub sa lavom Sv. Marka, simbolom odanosti Veneciji odnosno Mlečanima.  Na desnoj strani trga vidi se Case Mazzanti koja je bila ambar porodice Dela Skala koja je vladala Veronom. Zgrada je oslikana freskama na kojima se vidi Neznanje, Opreznost, Zavist, Proviđenje i Borba džinova I smatra se među najstarijim zgradama Verone. Vodič kaže da su Veronu zvali oslikanim gradom.

I dok smo upijali priču vodiča, Vanja se okrenula za grupom dječaka koji su prošli trgom, gurajući se I zezajući na srpskom. Vidno joj se popravilo raspoloženje kad je vidjela ove zgodne vršnjake. Htjela je da pođemo za njima ali sam insistirala da ostanemo sa vodičem. Već jako dugo basam sama po nekim gradovima, u sopstvenoj režiji, bez vodiča. Ova promjena mi je godila.

Prolaskom kroz Arco della Costa dolazi se na trg Piazza dei Signori ili Piazza Dante ili jednostavno Trg gospode. Ispod luka Arco della Costa visi kost, najverovatnije rebro kita. Njegovo poreklo i razlog kačenja nisu precizno utvrđeni, ali kaže vodič da važi vjerovanje da će pasti ako prođe neki odrastao čovjek bez grijeha. Prođoh i nije pala, besmislice.

Trg gospode okružen je brojnim palatama poznate porodice Scagliera (Skala, merdevine) Sjetila sam se izraza u Dalmaciji kad silazim u more onda one merdevine oni zovu skalama i uporno me opominju kad pomenem izraz stepenice ili ne daj bože merdevine. Na trgu je i  spomenik Danteu Alighieriu, visine 3 metra. U zdanju tamnonarandžaste fasade živeo je Dante Aligijeri (1265-1321) najveći italijanski i jedan od najznačajnijih svetskih pisaca.
Autor “Božanstvene komedije” rođen je u Firenci, gde je stekao najbolje obrazovanje koje se u to vreme moglo steći, a uključivalo je religiju, Aristotelovu logiku i latinske klasike. Dante je mladost proveo učeći i povremeno učestvujući u bitkama. Ključna ličnost za njegovu poeziju bila je Beatriče, koju je prvi put video kao devetogodišnjak,a ponovni susret dogodio se tek posle devet godina (1283). Ona se, međutim, udala za Simona de Bardija, a Dante se posvetio politici.

Nasuprot Papi, zalagao se za mir među zavađenim narodima i za slobodu Firence. Iz političkih razloga osuđen je 1302. godine na globu od basnoslovnih 5.000 fjorina, koje ne bi mogao da zaradi ni tokom tri života. Zato je pobegao u Veronu, a posle nekoliko godina u Ravenu, gde je i umro

Objasnila sam Vanji da će u srednjoj učiti o Danteu i čitati Božanstvenu komediju na šta je ona samo zakolutala očima. Dosadno. Smaraš.
U periodu renesanse starim palatama porodice Skala Palazzo dei Tribunali i Palazzo del Governo Sanmicheli dodane su novi renesansni elementi. Palata Loggia del Consiglio je jedna od najljepših renesansnih palata sa statuama poznatih ličnosti toga vremena iz Verone. Uz obližnju crkvu Santa Maria Antica iz 12. stoljeća (sa romaničkim zvonikom) nalaze se jedinstvene gotičke grobnice porodice Skala (Arche Scaligere).  Zaista je posebna grobnica sa betonskim sarkofazima koji kao da lebde u vazduhu jer su Skale vjerovale da će tako biti bliže Bogu. I ograda oko grobnice je urađena sa motivima skala ili merdevinama. Svugdje u gradu su vidljive skale. I na grbu grada isto. To je, recimo detalj na koji nam je vodič skrenula pažnju, sami teško da bi smo to uočili.

Vratili smo se na Trg Gospode. Sa desne strane je opet Palata Loggia del Consiglio iz XII veka, sa svojim predivnim stepeništem od crvenog mermera i kulom (Torre dei Lamberti), najvišom kulom Verone (84 m). Otvorena je za posetioce, i sa njenog vrha se može uživati u predivnoj panorami grada i okolnih planina što smo I namjeravale kasnije uraditi. Stepenište koje vodi prema kuli je baš impozantno. Ne volim da se verem po uklizanom mermeru ali sam se popela par skala da me Vanja fotografiše. Krenuli smo sa vodičem prema Julijinoj kući poslije čije posjete je plan da se rastanemo. Grupa ima slobodno do 13h, a mi ćemo poslije posjete Juliji nastaviti same da bazamo po gradu.

Neko čudno uzbuđenje je obuzelo grupu. Svi smo rasli sa tom pričom o Romeu i Juliji. Mislim da je to najpoznatiji roman svih vremena, bar što se ženske populacije tiče. Puni iščekivanja krenuli smo put najpoznatije kuće Verone.

Vraćam se odmah samo da tetki dam lijek.